EU-INSTITUCIJE | Page 197

USVAJANJE AKATA
Sa svoje strane , Evropski sud ističe da je Savjet uvijek ovlašten da zatraži stav Parlamenta , tj . da obraćanje “ ne može biti nezakonito iako nije obavezno ”. 583 Doktrina ukazuje i na mogućnost da se time konstituiše odgovarajuća praksa , koja onda omogućava Parlamentu da se ovim povodom poziva na princip opravdanih , legitimnih očekivanja . 584
U svakom slučaju , još jednom treba upozoriti na jedan od najznačajnijih aspekata razlikovanja između situacija u kojima je obraćanje Parlamentu obavezno i onih u kojim je to opcija na raspolaganju Savjetu . Naime , u prvom slučaju , propuštanje da se postupi u skladu sa obavezom dovodi u pitanje validnost akta koje je usvojio Savjet .
3 . Obaveza obavještavanja Parlamenta – hitne mjere
U ovom kontekstu treba pomenuti i situaciju u kojoj Ugovor ovlašćuje Savjet da , postupajući po prijedlogu Komisije , usvoji određeni akt ( odluku ), s tim da o tome treba samo da obavijesti Evropski parlament .
Ova solucija se sreće u oblasti kretanja kapitala i sredstava plaćanja čl . 60 ( 2 ), a iza nje stoje situacije koje zahtijevaju preduzimanje hitnih mjera . Konkretnije , ukoliko je na to tjeraju “ ozbiljni ” politički razlozi i potreba “ hitnog ” djelovanja , države mogu preduzimati jednostrane mjere protiv trećih država i prije no što to učini Savjet , s tim da o preduzetim mjerama treba obavijestiti Komisiju i ostale države članice najkasnije na dan njihovog stupanja na snagu – čl . 60 ( 2 ). U toj situaciji , postupajući po prijedlogu Komisije , Savjet može donijeti odluku ( kvalifikovanom većinom ) kojom će državi koja je u pitanju naložiti da izmijeni ili ukine te mjere , o čemu će predsjednik Savjeta obavijestiti (“ inform ”) Parlament .
4 . Usvajanje akta u okviru EMU
Ako se pomenuti postupci konsultovanja , saradnje i saodlučivanja shvate kao opšti , i Evropski paralment vidi u ulozi tijela čije mišljenje se traži , odnosno sa kojom se sarađuje i saodlučuje pri usvajanju akata , onda je moguće govoriti i o posebnim postupcima , u smislu da se u ulozi onog bez čijeg mišljenja ili saglasnosti nema usvajanja akta može pojaviti i neko drugo tijelo Zajednice .
I ovdje ilustraciju nudi Ekonomsko-monetarna unija . To , na primjer , vrijedi za oblast kretanja kapitala na relaciji Zajednica – treće zemlje i potreba preduzimanja zaštitnih mjera .
583
Slučaj 165 / 87 ( 1988 ) ECR 5545 , at 5562 .
584
Weatherill / Beaumont , 1999 ., str . 124 .
195