POLITIČKE INSTITUCIJE
je dovoljno da predmetni akt Savjeta sadrži “ generalne principe ”, ostavljajući tako Komisiji relativno širok manevarski prostor za odlučivanje ( ocjena i / ili diskrecija ). 356
Ipak , kada je riječ o djelovanju Komisije u okviru delegiranih ovlaštenja upozorava se na to da treba razlikovati količinu i kvalitet . Naime , iako je u pitanju izuzetno veliki broj mjera na koje se to odnosi , kada Savjet prenosi provedbena ovlaštenja na Komisiju on to , u pravilu , čini sadržinski vrlo restriktivno . 357 To , onda , vodi ka mehanizmu brojnih komiteta posredstvom kojih Savjet , a to znači vlade država članica , učestvuje u vršenju delegiranih ovlaštenja – tzv . komitologija . 358
3.3 . Predstavljanje
Komisija predstavlja Zajednicu / Uniju u pravnim odnosima sa državama članicama – čl . 282 , odnosno sa trećim državama i međunarodnim organizacijama . Ostajući kod generalnih napomena , to podrazumijeva sljedeće .
Prvo , Komisija učestvuje u oblikovanju i realizaciji komunitarne trgovinske politike u skladu sa odredbama čl . 133 . Naime , podrazumijevajući saglasnost , odnosno odgovarajuću odluku Savjeta , Komisija učestvuje u međunarodnim trgovinskim pregovorima – bilateralnim i multilateralnim . Ilustracija posljednjeg , na primjer , je djelovanje Komisije u okviru Svjetske trgovinske organizacije ( WTO ).
Drugo , u ovoj ulozi Komisija se javlja i povodom specijalnih aranžmana koji postoje između Zajednice i trećih država ( jedne ili više njih ), a koji podrazumijevaju ne samo povlašten položaj u oblasti trgovine nego i različite vidove investicione i finansijske podrške i političkog dijaloga . U ovom kontekstu posebno mjesto zauzima uloga Komisije u procesu kandidovanja i prijema novih članica Evropske unije ( Evropski sporazumi ; Sporazumi o pridruženju ).
Treće , Komisija predstavlja Evropsku uniju u različitim međunarodnim organizacijama , u skladu sa generalnim određenjem u čl . 302 ( 2 ). U samom Ugovoru ova uloga Komisije je izričito pomenuta uz dvije organizacije : UN i njene specijalne agencije – čl . 302 , i Savjet Evrope – čl . 303 , dok je u slučaju OECD treba podrazumijevati – čl . 304 . 359
356
Vidi Chalmers , 1998 ., str . 93 ; Weatherill / Beumont , 1999 ., str . 62 .
357
Kapteyn / VerLoren van Themaat , 2008 ., str . 196 .
358
Ovo nezavisno od činjenice da odgovarajuća odredba Ugovora , čl . 202 , alin . 3 , podrazumijeva prenos neograničenih ovlaštenja kao pravilo – tek druga rečenica ove alineje govori o tome da “ Savjet može utvrditi određene uslove povodom vršenja ovih / prenijetih / ovlaštenja ”.
359
Naime , ova odredba generalno statuira tijesnu saradnju Zajednice i OECD , a detalje ostavlja za “ opšti sporazum ”.
129