E-book Zorana Gavrilović - Sudbine dvojice Jovana | Page 48
pituju o prilikama za ostale dve sestre. Tako nakon
Stanine udaje nađoše priliku i za Joku i nju takođe
udaše. Nakon toga se rešiše da prodaju kuću i
imanje i svi zajedno odu u Vitomiricu. Tamo kupiše
novu kuću sa kućom za poslugu i ostalim pomoćnim
prostorijama, vinogradom, voćnjakom i njivom.
Obzirom da se Jovan zaposlio mogli su da obezbede
sebi poslugu koja ih je odmenjivala u najtežim poslovima. U Vitomirici je tada bilo puno srpskih kuća i
isto toliko albanskih.
Primetivši da im je sin zbunjen i nervozan, znajući
da mu dolazi vreme za ženidbu, roditelji su počeli da
brinu za Jovana. Po prvi put su se pribojavali kako će
trošiti pare, da se neće propiti i slično. Sa druge
strane, Vitomiričani su bili predusretljive i dobre
komšije. Živeli su u uzajamnom poštovanju, pomaganju i slozi. Sa druge strane, sve shodno tadašnjim
shvatanjima, roditelji su više brinuli kako će udati
treću ćerku Anđu a za Jovana su smatrali da ima još
vremena i da može malo i da proživi. Nakon nekog
vremena udaše i Anđu.
„Spala knjiga na tri slova“, prokomentarisa majka
nakon Anđine udaje misleći kako je u porodici ostalo još njih troje. „Muči ženo“ odgovori Ivo, „Ima
vremena, još ni čin nije dobio, valja se priprijemit za
berbe“.
48