E-book Zorana Gavrilović - Sudbine dvojice Jovana | Page 18
Te noći Margita nije mogla dugo da zaspi od
pregršti uzbuđenja i utisaka koje je slagala u svojoj
glavi. Navirale su joj suze na oči pri pomisli na
reakciju Jovanovih roditelja i svog oca kad sazna šta
je preduzela. Zaspala je tek pred zoru, sanjajući sve
što joj se izdogađalo prethodnih dana. Ujutru, kad
se probudila, popravila je kiku, obukla se i otišla u
kuhinju. Svi su već bili na okupu, pozdravili su je i
pitali kako je spavala. „Dobro, hvala“, odgovorila je
stidljivo.
„Služavka je specijalno za tebe spremila pitu sa sirom i pomuzla kravu da piješ sveže mleko, a posle
doručka uz kafu ćeš probati i njene vanilice, koje svi
u ovoj kući mnogo vole. Nakon toga idem u Crkvu
da zakažem tvoje krštenje i venčanje i zovem
krojačicu da ti sašije haljinu kakvu želiš za venčanje.
Mila moja, kad se budemo venčali izaćićemo pred
čaršiju da te upoznam sa rodbinom i pijateljima“
govorio je Jovan, zatim reče služavki da pokaže
budućoj gazdarici kuću i baštu.
Zatim Jovan izađe iz kuće. Margita ostade da sa
ukućankama da popije kafu i da se bolje upoznaju.
Nakon kraće tihe pauze, Jovanova majka poče da je
ispituje ko je, odakle je, koga ima od braće i sestara,
ko su joj roditelji i slično. Zatim krenuše u obilazak
kuće i okućnice. „Moj Jovan je vrlo vredan, pametan
i sposoban. Napraviće on uskoro fabriku od koje
18