E-book Zorana Gavrilović - Sudbine dvojice Jovana | Page 18

Te noći Margita nije mogla dugo da zaspi od pregršti uzbuđenja i utisaka koje je slagala u svojoj glavi. Navirale su joj suze na oči pri pomisli na reakciju Jovanovih roditelja i svog oca kad sazna šta je preduzela. Zaspala je tek pred zoru, sanjajući sve što joj se izdogađalo prethodnih dana. Ujutru, kad se probudila, popravila je kiku, obukla se i otišla u kuhinju. Svi su već bili na okupu, pozdravili su je i pitali kako je spavala. „Dobro, hvala“, odgovorila je stidljivo. „Služavka je specijalno za tebe spremila pitu sa sirom i pomuzla kravu da piješ sveže mleko, a posle doručka uz kafu ćeš probati i njene vanilice, koje svi u ovoj kući mnogo vole. Nakon toga idem u Crkvu da zakažem tvoje krštenje i venčanje i zovem krojačicu da ti sašije haljinu kakvu želiš za venčanje. Mila moja, kad se budemo venčali izaćićemo pred čaršiju da te upoznam sa rodbinom i pijateljima“ govorio je Jovan, zatim reče služavki da pokaže budućoj gazdarici kuću i baštu. Zatim Jovan izađe iz kuće. Margita ostade da sa ukućankama da popije kafu i da se bolje upoznaju. Nakon kraće tihe pauze, Jovanova majka poče da je ispituje ko je, odakle je, koga ima od braće i sestara, ko su joj roditelji i slično. Zatim krenuše u obilazak kuće i okućnice. „Moj Jovan je vrlo vredan, pametan i sposoban. Napraviće on uskoro fabriku od koje 18