MOŽDA ĆEŠ, IPAK ...
Oboje ćutimo i nadamo se da je onaj drugi dobro,
Želimo da se sećamo samo onog što je bilo lepo.
Ravnodušan sam na sve to, jer me više ne uzbuđuje.
Pomisao na nju nije kao ranije, srce mi ne kuca divlje.
Možda ćeš ipak biti zaljubljena i srećna sa njim,
bojim se da nikad više nećeš gledati zalaske pogledom mirnim.
Ja bih ti se javio, kad zamirišu lipe, kad sve procveta,
ali znam da nećeš samnom ponovo doživeti početak leta.
Znam da te srce boli što nisi sretna sa njim,
znam da ti duša pati što nisi zagrljena sa milim.
Znam da je tvoja ljubav polovična i bez mnogo žara,
ljubav moja nova je nedokučiva i ona je večita vatra.
78