LJUBAV IZ POČETKA
Zaboravih ljubavi stare, jer one se sve pretvoriše,
u ljubavne prevare, neiskrene i osećanja tuge stvoriše.
Laži su meni bile upućene, ali sebe i druge lagaše,
jer su od Boga osuđene, jer drugog izbora nemaše.
Kao uvek gde lepote i ljubavi nema, samo manipulacija,
lični egoizam ih pretvori u plastična i komična lica,
Radovan IV se sada igra, scena, al’ bez Šekspira,
žalosna su lica Danteovog pakla, zloba ih sada razara!
Zalud dušmani, zalud Vaše pljuvanje i splektarenje,
Bog na mene ne da, on mi daje novo upoznavanje.
Tu je mnogo prijatelja različitih, divnih i pametnih,
bez Vaših prevarantskih i lažnih obećanja, sramnih.
Divna su tu i ženska lica, bez krema i lažnih trepavica,
mladost i radost na njima se vidi, uz uvek malo vica.
Njihove reči sa tih punih usana, daju mi snagu,
duh i lepotu, da se životu novom, boljem, nadati mogu.
Ima jedno lice samo moje, belo, lice svetice,
bore i ožiljci na njemu se vide, lice devojčice i starice.
Stalno me na nekog podseća, ne vidim baš najbolje,
iz mraka sam izašao skoro, lice saputnice ili Boginje.
Ožiljak na vratu prepoznah, to je Zoroov znak,
on kao slovo Z svetli i pokazuje, koliki je bio moj mrak.
Duša me boli, zar je moguće da sve to tako uradih,
zbog moje potrebe da me neko malo voli, pretrnuh.
Oči se opet smeše, glava joj se na stranu malo krivi,
nadam se da smo sve prebrodili i da ćemo biti zdravi i živi.
Ruke mi tanane lagano pruža, poverenje u mene ima,
vodim je kući, da mi se kao mačka mazi i prede noćima.
77