OLOŠ
Idem ulicom, drvored sa obe strane, nešto mi smeta,
Setne ševe zov, koja peva pesmu, za povratak toplog leta.
Grane su se nadvile, zlokobno, tresući se na vetru,
Ne mogu verovati da će mi se vratiti ljubav u naletu.
Ako prihvatiš psa i nahraniš ga, on te neće ujesti.
To je razlika između divljih i divnih životinja i čoveka.
A kad te ujede čovek, za srce, počinje sve da ti smeta,
jer šta od Ološa očekivati, kao laka ljubavna meta.
Kako sakriti sunce, mesec, istinu, iskrenu ljubav svoju,
Kad si u zanosnoj lepoti satkan od srca u njegovom bolu.
Um, telo i dušu svoju, moraš staviti na Božiju kušnju,
Ceo svemir je moj, jer ja sam Car u pogrešnom zaljubljivanju.
Život je putovanje, život je iskušenje, život je nešto bolno,
Nema te lepote koju neće pokvariti ili pogoršati ono.
Zato Ološ je svugde, naročito gde su krv, rane i suze,
na žalost nema povratka tamo gde ti Ološ istinu uze.
70