NA RUCI
Draga moja, Mače moje, ja sam sinoć snio,
O ljubavi mojoj, koju sam ti srcem darivao.
U velikom krevetu belom, posle naše priče,
utonuh u snove, pre nego što jutro sviće.
Sad na ruci mojoj, blizu moga ramena,
Ležiš sa svim ožiljcima od patnje i jadanja.
Mirnim i dubokim snom si odmah zaspala,
pre tog trena si me, jednom dugo poljubila.
Tu, ispod belog vrata, jamica je moja mala,
U poljupcu vrelom i dugom tu si se zakopala.
U grču ljubavnom, sva tvoja i moja osećanja,
ljubi me, oh ljubi, živote moj bez kajanja.
To mi samo treba, to sada mnogo želim,
taj vreo zagrljaj sa tobom, to mi daj, to volim.
Al’ uzalud, jadikovka moja bolna osta, jer ona
zaspa tiho od umora silnog, od patnje i bolna.
Izvadih lagano ruku ispod te glave nežne,
ustadoh i sedoh, za sto u maloj sobi do njene.
Gledam u knjigu u kojoj jedno pismo stoji,
setih se bivše, njenih ružnih i lažnih boli.
Toliko nežnosti i lepih reći, ali u nesreći,
piše, ali njena istina govori, da ovo neće moći.
Jer to sve tada beše iluzija i velika laž,
To, sada vidim, više nema nikakvu draž.
Njena dela govore da joj je sad bliža mržnja,
od hiljadu mojih poljubaca i tra