Mirna, zašto otrov tako deluje, zašto ga ne ubije,
jer ona ga ne zaslužuje, on mene treba da miluje.
On mora sa mnom ljubav da vodi, inače neće hoditi,
njoj ću ja naći drugog, Italijana, rado će ga zaboraviti.
I sprovede gnusni plan, da sve padne u zaborav,
miloj vili otme san, a meni, otrovanom da sruši ljubav.
Onako izdajnički podmuklo, sestrinski, potajno bez buke,
mučkim zlatarskim planom, udari me među plećke.
Duša moja ranjena, stenje, krvari i u bolu kuca,
izdajničke sestre, zajedno sad jezde, al’ bez srca.
Samo, zaboraviše u žurbi, pohotnoj, bez emocija,
da mi uzmu ljubav, koja osta večna i bezgranična.
33