E-BOOK Slobodan Anić - Zadruga Suvarija | Seite 94

I, setio se. ' A, ti si ona mala Mirina! Nevena, je l ' tako beše?'
Sva sam sinula od oduševljenja. ' Da ', potvrdila sam, ' a sad se brinem o vama i morate da me slušate, ako želite da ozdravite.' ' A ako ne želim?', nestašno je upitao. ' Nateraću vas, to mi je dužnost ', rekla sam. ' Zato, polazite za mnom! Idemo u bazen.'
Bio je već na rehabilitaciji, a moja je dužnost bila da se brinem da se sve vežbe kineziterapije besprekorno sprovode. Još je pomalo vukao levu nogu pri hodu, ali se doktorica Bojana, fizijatar, nadala da će uskoro hodati normalno.
Iznenadio me svojom veštinom plivanja. U vodi, njegova hemipareza je iščezavala, svi udovi su mu bili u funkciji. Plivala sam i gnjurala zajedno s njim. Igrali smo se kao deca. Polivali smo se kao da već nismo dovoljno mokri, potapali jedno drugo. U jednom trenutku, kada smo bili jedno uz drugo, osetila sam njegovo seksualno uzbudenje i začuđeno i zbunjeno ga pogledala. Nisam mogla da verujem da je čovek njegovih godina, pa još rekonvalescent, još uvek u stanju da ima seksualne želje. On je primetio moju reakciju i pogrešno je protumačio. Počeo je da se izvinjava kao da je već počinio nešto nečasno. ' Neno, izvini, ja nisam … Ti si tako lepa … pa...' ' Ma, dedo, šta vam je? Nemate zašto da se izvinjavate ', rekla sam. ' Niste učinili ništa loše. Meni je drago što se vi oporavljate i što kod vas preovlađuje Eros nad Tanatosom, životne sile nad silama smrti.
94