Nenad klimnu glavom i pođe ka vratima. " Reci mami da bude spremna, a ti dovezi kola ", doviknu Deda za njim.
***
Dakle, ja sedim u udobnoj naslonjači, a ispred mene je široki radni sto gospodina Spasića načinjen od hrastovine.
Gospodin Spasić, alijas Deda Uča, sedi za stolom naspram mene, a iza njega je zastava ove zemlje, čiji je on idejni tvorac( zemlje, ne zastave).
Zastava je trobojka. Polja su jedno ispod drugog odozgo nadole: plavo, belo, zeleno. U srednjem, belom polju, ucrtan je purpurni krug, a u njemu točak sa zlatnim paocima, kolovrat, smešten na levi kraj tog polja, tako da simbolizuje sunce u usponu.
Levo i desno od tog zida nalaze se dva velika prozora koji se spuštaju( ili uzdižu), od poda do stropa ili obratno, tako da se ceo kabinet doslovno kupa u svetlosti.
“ Gospodine Spasiću, mi se nismo ništa dogovarali za ovaj intervju”, započeh.“ Vi niste hteli da vam dostavim pitanja unapred jer kažete da su spontani odgovori uvek najbolji i najiskreniji, a vi niste političar koji mora da pazi šta govori.
“ Ne samo da nisam političar koji mora da pazi šta govori nego – ja uopšte nisam političar.”
“ Ali i ovde, a pogotovo u inostranstvu, vlada uverenje da ste vi idejni tvorac i vođa ove zemlje koja se sada zove Slavija. Kako to objašnjavate?”
61