reka, pa otuda i naziv suvarija. Mi smo napravili jezero. Služi za navodnjavanje, rekreaciju, ali i kao sunčano ogledalo. Tako grožđe brže i bolje sazri. Sazreva bar deset dana ranije nego što bi sazrelo da nije jezera, a o kvalitetu da ne govorimo. Naše grožđe ima značajno veći procenat šećera nego grožđe u Bitincu.”“ Bitinac je, verovatno, selo?”, upitah.“ Da”, potvrdi Deda,“ Ovamo iza nas.” Okretoh se u pravcu koji je Deda pokazivao rukom. Zbog blago zatalasanog zemljišta i zbog blizine selo se nije moglo videti, ali su se naslućivali krovovi pojedinih kuća.
“ Lepo je živeti na selu”, primetih sa setom.“ Uvek sam volela otići kod roditelja u Minesotu.”
“ Vi u Americi i nemate sela u evropskom smislu”, reče Deda.
“ Tačno je da nemamo naselja koja bismo zvali sela. Imamo gradiće u kojima se nalazi sve što je neophodno okolnim farmerima: prodavnice, zanatske radnje, škola, crkva... Imate li vi crkvu?”
“ Imamo i džamiju”, pokaza Deda minare koje se uzdizalo u dolini, a nedaleko od njega je bio crkveni toranj.“ Kad su se naselili Sirijci, a zatim i naši muslimani iz Sandžaka i Bosne, sagradili smo džamiju da bi se osećali kao kod kuće.”
“ Mislila sam da su komunisti ateisti, da su religija i crkva zabranjene”, reče Samer.
“ Jesmo ateisti, ali – ništa nije zabranjeno. Svako ima pravo da ispoveda svoju veru ako to želi.”“ A crkva, je li pravoslavna ili katolička?”
33