nisam obraćala pažnju; mislila sam da se radi o komunalcima."
" I jesu komunalci ", potvrdi Dara. " Osuđenici koji se brinu o čistoći grada."
Andrija je u međuvremenu izašao iz jezera i došao do nas. " Jesi li raspoložena za vožnju biciklom?", upita me. Meni se nehotice ote pogled ka letilici. " Ne brini ", reče, " to ću odmah rešiti." Ode do letilice i nekoliko trenutaka je nešto tipkao na komandnoj tabli. Zatim dođe i sede pored mene. Odmah potom, letilica se odvoji od tla i zaplovi u pravcu Suvarije. Uzdržah se da joj ne mahnem, ali je Andrija to primetio i nasmejao se.
" Nisi jedina koja ima taj poriv ", reče. " I mene spopadne iako sam je ja programirao. Nego, jeste li vi završile razgovor? Je l ' ti Dara pričala o svom detinjstvu na Miroču i kasnijem životu u Gradini?"
Zbunjeno slegnuh ramenima. " Nisam je to ni pitala ", rekoh, " pričale smo o drugim stvarima."
" Nije važno, Samer ", reče Dara, " viđaćemo se mi još; nećeš sutra u Ameriku."
Meni pade na pamet da sam, prema ugovoru, Vašington Postu dužna još samo ovu reportažu.
" Ostani još koji dan, Sami ", reče Andrija molećivo. Izgledalo je da to zaista želi.
" Možemo sad da krenemo ", rekoh i pođoh prema biciklima koje smo Deda i ja prošli put ostavili.
" Samer, drago mi je što smo se upoznale ", reče mi Dara na rastanku. " Dođi opet, kad god poželiš. Sad
189