E-BOOK Slobodan Anić - Zadruga Suvarija | Page 118

Posle sam saznala da takva Deklaracija već postoji u Slaviji, da su je potpisali svi ' domaćini ' odnosno vlasnici zadruga pa i Dobrota, iako je on bio tvorac ideje. Vojna vlast se pobrinula za to još pre izbora 2023.
" Stevo, hoćemo li na posao?", upitah ga. " Želim da vidim kako radite."
" Punimo flaše. Šta ima tu da se vidi? Al, aj ' d ' idemo, da se gazda ne ljuti."
Nasmejala sam se u sebi na reč ' gazda '. Ipak komunizam nije oživeo u svesti ljudi, ma koliko neki to želeli.
Kad smo ušli u flaširnicu traka je radila punom parom. Nenad je zauzeo Stevino mesto na traci. Kad nas je video da smo ušli, izmakao se i rukom pokazao Stevi njegovo mesto. Steva je prišao traci. Hodao je sigurno i pored dva litra vina koja smo popili.
Posao punilaca je bio da stavljaju boce na traku koja ih odnosi do slavine gde se automatski pune i zatvaraju. Radnik kod slavine treba da nalepi etiketu i da bocu ubaci u kartonsku kutiju. Upravo taj radnik je bio Steva. Sećam se da sam se kod kuće pitala zašto su etikete na nekim bocama nakrivo zalepljene, kao da su pijane. Sad sam poverovala da ih je zalepio Steva. Ali, ne. Evo, već treća etiketa mu je zalepljena potpuno pravo. Jedino … Pa, radio je usporeno, pospano, a prazne boce su pristizale. Nenad je ponovo zauzeo njegovo mesto. " Idi, prošetaj se malo, da dođeš sebi. Samo, ovoga puta bez vina i bez društva." Okrenuo se prema meni i namignuo mi.
118