' Čuo sam ' potvrdih promuklo. ' Uskoro ćemo izgraditi i školu ', reče Uča. ' A gde ćete smestiti mene i decu, ako dođemo?' upitah. ' Imamo spremne već dve kuće za nove zadrugare ', reče Uča. ' A … ako Mara odluči da mi se vrati?', upitah oprezno.
' To bi značilo da je donela pametnu odluku ', reče Uča. ' Neće morati naše devojke da brinu o njenoj deci i … mužu ', našali se Uča.
' Dobro ' pristadoh, ' doći ću sutra da vidim gde će me smestite.'
' Odlično!', uzviknu Uča. ' Drago mi je da si pristao. Povedi sutra decu i ponesi svoje i njihove lične stvari. Za ostalo ćemo se svi pobrinuti.'
I zaista, kuća za nas je bila već spremna kad smo sutradan stigli u Suvariju. Stari zadrugari, a bili su svi mlađi od mene, srdačno i toplo su nas dočekali. Posebno su Lana i Anđa bile oduševljene decom i počele odmah da brinu o njima. Sad su već veliki, ali i sada smatraju da su im one najbliža robina.
Stefan i drugi zadrugari pomogli su mi da preselim celo domaćinstvo. Imao sam sve priključne mašine uz traktor, dve krave, dve krmače, kokoške … Sve smo to preselili, a zadrugari su mi pomogli.
Deca su se odmah navikla na novo okruženje, ali su ipak pitali za majku, ne tako često kao kad smo bili kod kuće, ali ipak jesu. Poslao sam joj poruku da ako želi da vidi decu neka dođe u Suvariju. Nikad nije odgovorila na poruku, niti je došla."
113