E-BOOK Slobodan Anić - Vojvoda Miloš | Page 81

melodiju, ali ritam je bio isti. Učitelji prvo sami pokazaše korake svojim učenicima, zatim zaplesaše. Izgleda da je Olja začas usvojila korake jer je odmah zaplesala prateći svaki Lukin pokret. Miloš se u početku činio zbunjen tolikom blizinom ljupke i viž- ljaste Elvire. Iako desetak godina starija od njega, čini- la mu se kao devojčica od petnaest leta. Imala je ljupke pokrete i divan osmeh. Oči joj behu modroplave, a kosa boje lešnika sa puno uvojaka. Na trenutak se osetio kao da ponovo drži Milosnu u naručju. Sledio je njene pokrete nagonski, ne razmišljajući o njima. Kad svirka prestade, Luka jednom rukom uze Oljinu ruku, a drugom Miloševu. "Sad ćete vas dvoje plesati", reče. "Sami." Dade znak sviračima i oni zasviraše poznatu narodnu melodiju iz ovog kraja, ali u istom ritmu kao i prethodne dve. Miloš i Olja zaplesaše shvatajući da plešu tek naučenu igru uz zvuke pesme 'Oj, moja ružo rumena'. Nije im bilo teško da prate ritam melodije koristeći iste one korake od malopre. I dok je malopre plešući sa Elvirom mislio na Milosnu, sada je bio svestan jedino princeze Olje, njenog krhkog dečijeg tela i krup- nih očiju koje su ga gledale sa obožavanjem. "Olja, ja…" "Kaži, Miloše", podstače ga ona. "Želim da znaš da odavno nisam ni sa kim vodio ovako zanimljiv razgovor." "Ni ja", reče ona. "Ti umeš da postavljaš tako zanimljiva pitanja, da 81