mu skrene pažnju. " Zaista je lepa ", ote se Milošu. " Misliš li da je lepša od mene?", upita Olja ne pokazujući ni zavist ni ljubomoru. " Niko nije lepši od tebe ", reče Miloš. " Samo me je podsetila na jednu moju drugaricu vilu iz učilišta." " Ko zna, možda je i ona vila ", reče Olja. " Šta ako je stavila neku čaroliju u kolač?" " Hajde da probamo ", reče Miloš i uze jedan od kolačića iz plitke korpice u kojoj su posluženi.
Kolačići su bili sitni kao zalogajčići i topili su se u ustima. Miloš proceni da su zamešeni od brašna, jaja, sitno seckanih oraha, masla ili sveže pavlake, jer su bili prhki, i meda. Bili su zaista ukusni.
" Nešto slično sam probao kod Stane, moje susede iz Gradine ", reče Miloš. " Ona ih zove ' rajski zalogajčići '. Zaista i jesu."
Devojke zadužene za posluživanje donesoše na svaki sto još po krčag vina govoreći ' prijatno ' i ' nazdravlje '. To je bila najava da se večera bliži kraju.
Miloš nasu vino u putir iz koga je pio i otpi dobar gutljaj. Olja ga dotače po ruci da mu skrene pažnju. " Deda je opet nešto smislio. Da čujemo." Zaista, knez Vratko beše ustao držeći bukaru u rukama.
" Poštovani gosti, draga rodbino ", poče on. " Ispijam ovaj putir najpre u zdravlje moje unuke, princeze Olje koja je danas navršila trinaest leta. Neka joj Bog podari dobro zdravlje i neka na njen put nanese lepog i hrabrog viteza. Takođe nazdravljam i svima vama
79