sam; zar mati Zora nije bila vilinska kraljica, a Branilo
postao vojvoda, pomisli odmah zatim.
'Kosančić Ivan je rođen kao plemić, a ti kao
seljačić', javi se neki unutrašnji glas. 'Nisi dostojan
jedne princeze'.
On pogleda Olju i pogledi im se ukrstiše. Ona oseti
njegovu nelagodu.
"Sejo, zete", odvaži se Olja, "mi bismo još malo da
igramo, ako dozvolite."
"Naravno, Oljice, dušo", reče Mara. "Mladi ste, i
treba da igrate."
75