15.
Kneginja Mara je bila lepa žena od oko dvadeset
pet godina. Miloš na njenom licu uoči crte slične Olji-
nim. Njen muž Vuk Branković bio je desetak godina
stariji od nje, lep čovek gospodstvenog držanja. 'Nije
ni čudo', pomisli Miloš 'kažu da je najbogatiji u tri
carevine'.
Kad su im prišli, Vuk spusti putir koji je upravo
iskapio pa nadlanicom leve ruke obrisa svoje uredno
potkresane brkove. Mara, pak, spusti nož i viljušku
kojima je upravo odvajala zalogajčić mesa.
Miloš se pokloni kako su ga naučili da treba pred
velikodostojnicima.
"Sejo, ovo je Miloš Kobilić, sin vojvode Branila iz
Gradine."
Vuk usmeri svoj pogled ka njemu.
"Kako to Kobilić?", upita strogo mršteći čelo. "Zar
nisi Branilović?"
"Jesam, gospodaru", odgovori Miloš. "Miloš Kobilić
Branilović. Nazvali su me tako jer sam othranjen ko-
biljim mlekom pošto mi je mati na porođaju umrla."
"Znači, mati nisi zapamtio?", reče Mara. "A imaš li
rođake sa majčine strane?"
"Imam. Mamina tetka je igumanija manastira
Vilingor", odgovori Miloš.
Nešto zaiskri u Vukovim očima.
"Zar Vilingor nije vilinski dvorac?", upita on.
Miloš je shvatio da ne može da zataji.
73