"Zasad samo nadmetanje", reče Milan. "Ali, da,
Turci neprestano napadaju. Onomad su ih vojvoda
Crep i Vitomir potukli na Dubravici kod Paraćina, ali
oni stalno napadaju. Nalete, opljačkaju, popale, seljake
pobiju. Kao kučići su."
"Ne vređaj kučiće", reče Miloš. "Ja se sa psima
odlično slažem."
"Znam", reče Milan. "Ali sa Turcima i ne pokušavaj
da se složiš."
"Zašto?", reče Miloš. "Možda i nisu tako loši. Moja
žena i kći uživaju u vrtu nekog paše u Anadoliji."
"Kako to!?", začudi se Milan. "Otkud one tamo?"
"Pa prvo ga pitaj otkud mu žene i kći sa nepunih
osamnaest godina", reče Srđa.
"Nadam se da će sad da nam ispriča", reče Milan i
protrese krčag sa vinom koji mu je donela Rosa pa
poteže dobar gutljaj. "Hajde, Miloše, pričaj! Koja je ta
princeza kojom si se oženio?"
"Vilinska princeza ko i ja", reče Miloš, "nećaka
kraljice Slavne sa Viline Gore."
"Pa to nije daleko odavde", reče Milan. "Možemo
otići tamo ako želiš."
"Vilina gora možda nije daleko, ali Milosna i Vidra
Koviljka jesu. Čak u Anadoliji, rekoh ti."
"Pa, kako to?"
"Eh, kako! Došli Turci, popalili i porobili. Mom
drugu Milutinu glavu odsekli. I to jednim zamahom
koliko sam mogao da vidim."
"A gde si ti bio? Kako si se izvukao?"
"Bio sam u Gradini", odgovori Miloš. "Milosna…
42