zatraže. Zato sam i došla kod tebe."
"A zna li ona da si zato došla?"
"Ne. Ona misli da želim da se zamonašim."
"Pa eto rešenja!", uzviknu Ljuba. "Ostani ovde kao
iskušenica, pa ćemo videti šta ćemo dalje. Sestre još ne
znaju. Nisi nikome govorila o svom stanju? Ni Iskri?"
"Ne, nisam."
"Odlično. Onda ćemo tako. Reci majci igumaniji da
želiš da se zamonašiš. Ili želiš da joj ja kažem?"
"Svejedno. Nije da se nešto bojim, ali, više bih
volela da to budeš ti."
"U redu. Idi sad kod oca svog deteta pa i njemu
kaži."
"Već sam mu rekla da nameravam da se zamo-
našim. A za dete… Saznaće kad bude spreman. Kad se
vrati iz Kruševca."
"Tako je dobro", složi se Ljuba.
34