7.
Ljuba je, sa svojim mužem sveštenikom, ocem
Teofilom, boravila u parohijskom dvoru, ali je u ma-
nastiru imala svoju ćeliju, upravo za ovakve potrebe,
kao što je ispoved. I nije joj Rojla bila jedina vernica
koja ju je izabrala za ispovednicu. Zato je, kao i svaka
druga monahinja, imala svoju ćeliju u manastirskom
konaku.
Monaške ćelije su uboge prostorije u kojima nema
mesta za raskoš. Iako male, izgledaju dugačke jer su
uske, svedene na širinu drvene postelje koja se nalazi
u jednom kraju prostorije. Pored postelje je s jedne
strane prozor, toliko mali da i ne zaslužuje da se tako
zove; očito se vodilo računa da monasi imaju što
manje pogleda u svet oko sebe. Podno postelje je
umivaonik sa ubrusom, a na zidu pored postelje ikona
Bogorodice postavljena tako da bude u vidnom polju
monahu, ili u ovom slučaju monahinji, koji kleči pored
postelje. Upravo u tom položaju je zatekla Rojla Ljubu
kad je posle jutarnje liturgije ušla u njenu ćeliju.
Koliko ju je jučerašnje Iskrino priznanje da ni ona nije
vernik ohrabrilo, toliko ju je ovaj prizor molitve i
naizgled potpune predanosti bogu pokolebao. Jer,
Rojla, kao ni svi Gradinjani, nije bila iskreni vernik,
bar ne krišćanin. Ona je dušom ostala u staroj, pri-
rodnoj religiji Slovena, u kojoj nije bilo greha niti bilo
kakvih zabrana.
"Pomaže bog, sestro Ljubo", pozdravila je kad je
31