oduševljenju.
Turski ratnici zalelekaše. Odjednom nastade po-
metnja u njihovim redovima. Dotle niko ne beše pri-
metio da su vojvoda Vlatko Vuković i krstaš Ivan
Paližna nadbili Bajazitovu vojsku. Zato on, videvši po-
metnju oko sultana, dade znak da u borbu uđu sveže
turske snage koje beše sakrio za jedno obližnje brdo, a
on sam se sa vojskom prebaci u sredinu, da pomogne
sultanovim snagama. Tako su sad Turci bili brojniji.
Videvši oca kako leži u krvi pridržavajući svoju
utrobu i Miloša kako stoji nad njim sa kopljem u ruci,
Bajazit se silno rasrdi i polete na Miloša vitlajući
sabljom.
'Sveti Vide, nisam ga ja ubio', mrmljao je Miloš
gledajući u nebesa.
U zagrljaju sunčevih zraka on ugleda grlicu koja
mu se učini silno poznata.
„Mili, leti za mnom!“, zaguguta Ravijojla.
Bajazit silno izmahnu i vide Miloševu glavu kako
pada u prašinu pod noge njegovog konja. Ali… na
Miloševim ramenima, pravo prema suncu, Miloševa
glava je još uvek stojala i Bajazit potom ugleda dve
grlice kako u paru lete prema severu.
Miloševo telo pade.
Niko se na to nije obazirao; bitka je tekla dalje.
Srđa je i dalje naticao Turke na koplje i bacao ih iza
sebe. Milan Toplica razbijao lobanje i oklope. Ivan
Kosančić mačem probijao turske grudi.
291