74.
Knez je zapovedio da se pre bitke, koja se oče-
kivala na Vidovdan, u nedelju, 15. trešnjara, ili juna,
kako su ga nazvali krišćanski popovi po novom
crkvenom kalendaru u kome su meseci dobili neka
tuđa, latinska, imena, sva vojska pričesti. Bilo je oko
35 tisuća vitezova, zato se sa pričešćivanjem moralo
početi nekoliko dana ranije. Knez je sa ocem
Jevremom utanačio da to bude utorak.
U samo praskozorje zazvonila su zvona na crkvi
Samodreži i označila početak pričešćivanja. Iako Miloš
sebe nije smatrao krišćaninom, ipak je samim
krštenjem pristao na vršenje krišćanskih obreda i
rituala i takozvane svete tajne, a pričešće je jedna od
njih. Uostalom, knez je tako zapovedio, a pričestiće se
i njegovi drugovi, Milan Toplica, Ivan Kosančić, Srđa
Zlopogleđa, Pavle Orlović…
Čim je zora zasvetlela, ustali su, umili se na Labu,
rečici pored koje su bili ulogoreni, i krenuli u crkvu.
Na ulazu u portu spaziše devojku neopisive lepote.
Rusa kosa joj padala preko malih jedrih grudi i spu-
štala se do tankog struka opasanim srmom ukrašenim
pojasom.
„Milane, je l' ono Jelisavka?“, upita Miloš.
„Izgleda kao ona, ali nije“, odgovori Milan. „Ova je
lepša.“
„Oho, druže, ti bi već hteo drugu! A Jelisavka?“
„Što se mene tiče, neka i ona traži drugog“, reče
283