72.
Ban Strahinja je odveo Miloša u odaje svoga tasta,
kneza Vratka Nemanjića.
Jug Bogdan je dostojanstveno sedeo u drvenoj sto-
lici sa naslonom i osloncima za ruke, prekrivenoj po-
njavom od plave čoje.
„Miloše, dete, sedi“, reče Jug Bogdan. „Moram ti
prvo reći da mi je žao što se tvoja veza sa mojom
unukom prekinula pre nego što je počela. Trebao si
reći da si bio ženjen i da imaš kći.“
„Ali, ja sam to njoj rekao“, reče Miloš.
„Njoj?“, ponovi Jug Bogdan. „Ona je toliko očarana
tobom da je pitanje da li je i shvatila šta si joj rekao.
Osim toga, i ako je shvatila, nije mogla to reći ro-
diteljima jer bi odmah sve prekinuli. Trebalo je meni
to da kažeš, deda bi to sredio da bude i vuk sit i ovce
na broju."
'Vuk sit', čuo je Miloš i odmah pomisli na Vuka
Brankovića.
„Vidi ovako, Miloše“, poče Strahinja. „Vuk je smi-
slio prevaru kako da sigurno dobijemo bitku protiv
Turaka. Treba ih ostaviti bez vojskovođe; to će ih
pomesti i mi sigurno dobijamo bitku.“
„Kog vojskovođe?“, upita Miloš.
„Pa glavnog, sultana Murata, mada su i njegovi
sinovi Jakub i Bajazit, vrsne i iskusne vojskovođe, ipak
idemo na glavnog.“
„Ali, kako mu prići?“, zaprepasti se Miloš.
277