„Nisam hteo, gospodaru; ona je to tražila od
mene.“
„A tako. Pa, sad ionako od prošnje nema ništa.
Neću udavati kći dok smo u ratu.“
„Razumem, gospodaru“, odahnu Miloš.
„Samo, pazite da to za tvoju kći, Vuče, ne sazna
Mara. Vojvodo, obećaj da joj nećeš reći.“
„Već sam joj rekao, gospodaru“, reče Miloš. „Ona je
mene vređala pa sam joj uzvratio.“
Lazar nemoćno raširi ruke. „Zete, Vuče, žao mi je.
Ne bih ti bio u koži.“
Vuk, zaklima glavom. „Izvući ću se nekako. Srećom,
više je kivna na njega nego na mene. Zbog Olje.“
„Da, ona je uvrtela sebi u glavu da, kao starija
sestra mora da se brine o Olji. Kao da Milica ne postoji.
A vas dvojica, potražite Juga i Strahinju i smislite kako
da doskočimo Turcima. Mislim da možemo i vaše
svađe da iskoristimo u tu svrhu.“
Miloš zinu. “Kako!?“
„Reći će ti ban Strahinja kad za to dođe vreme“,
reče Vuk. „Zajedno smo smislili tu zaveru.“
'Zašto uvek pomislim na neku podlost kad je Vuk
Branković u pitanju?', pitao se Miloš. Za to zaista nije
bilo nikakvog razloga osim što je Vuk od početka, od
njegovog prvog dolaska u Kruševac, bio protiv njega i
tražio razlog za sukob. 'Što sam seljak, što nisam rođen
u krišćanskoj veri', nagađao je Miloš. 'Ma šta me briga,
ako voli da mrzi, neka me mrzi.'
276