oženjen i da imaš dete?", vikala je Mara.
Miloš se seti da jeste to rekao Olji još za njen
rođendan, ali je ona to svima prećutala. Mara je to
odnekud saznala i…
"Treba sluge da mi kažu da moja sestra voli
oženjenog ćoveka i to još vešca, sotoninog slugu koji
jedva da je kršten."
Miloš je sad shvatio otkud Mara zna za njegovu
ženu i kći. Sigurno je Milan ispričao Jelisavki doživljaje
sa puta u Tursku.
"Odmah da si ostavio moju sestru na miru", vikala
je raspomamljena Mara. "Šta ste hteli? Da rađate
pogančiće pod krišćanskim krovom? E, to, bogami, ne
može!"
Sad Milošu prekipe.
"Gospođo, od velike brige za druge zaboravila si na
sebe i svoju porodicu. Inače bi znala za kopile koje je
tvoj muž, uvaženi sevast Vuk Branković, imao sa
vilinskom kraljicom Slavnom iz Viline gore."
Miloš je govorio staloženo i polako, da bude sigu-
ran da je svaka reč sela na svoje mesto, da je Mara sve
shvatila i razumela.
Mara poblede.
"Šta? Kako se usuđuješ! Moj muž…"
Tu zamlatara rukama i sruči se na krevet.
"Sejo, sejo", uspaniči se Olivera. "Miloše, daj vode.
Brzo!"
Miloš nakvasi rubac i pruži joj. Olja ga uze i stavi
rubac Mari na čelo. Zatim ga premesti na vrat. Mara
ožive i otvori oči.
271