pa mu pogled pade na kamenom popločani kutak.
'Idem da vidim kako to mogu da se okupam', pomisli.
Ode u kutak tražeći vodu. Najzad u samom uglu
otkri uzicu. 'Aha, ovo se povlači! Kao u Vilingoru što
smo imali', seti se. Shvatio je da se rezervoar sa
vodom nalazi na drvenom postolju iznad njega, pa
skoči da vidi. Da tu je bilo drveno bure od tri akova. U
Gradini su u isto ovakvom čuvali vino pa mu nije bilo
teško da proceni zapreminu bureta.
'Pa, to treba da bude dovoljno da se okupam',
pomisli Miloš i zbaci odeću sa sebe. Nije bio prljav,
redovno se kupao, ali vreme je bilo toplo i dan vruć pa
se verovatno osećao na znoj. Povukao je uzicu koja
otvara slavinu i voda poteče. Nije bila hladna, ali ga je
osvežila. Kvasio se i trljao, zatim uze ručnik koji je tu
visio i istrlja se. Sad je bio čist.
Tek što se obukao, začu neko komešanje i
prepirku u hodniku. "Sejo, nemoj", čuo je Oljin glas.
"Ajde!", vikala je Mara. Posle nekoliko trenutaka
uđoše u Miloševe odaje. Mara je vukla Olju za ruku
dok se ova otimala.
"Krajnje je vreme da se to prekine!", vikala je Mara.
"Neće meni tamo neki veštac, seljačina iz Gradine da
omađija sestru."
"Nije…", pokuša Olja da se pobuni nemoćno
gledajući Miloša.
"Ćuti!", ciknu Mara.
Miloš pogleda okolo u želji da ih ponudi da sednu,
ali se seti da nigde nije video ni stolice ni klupe.
"Je li ti, nevaljalče jedan, zašto nisi rekao da si
270