Branilo dalje.
"Imam osamnaest leta i nisam oženjen", odgovara
momak.
"Koga imaš kod kuće?", pita Branilo.
"Imam majku, oca, tri starija brata i sestru."
"Odlično, možeš pred vojvodu Miloša."
Momak je neodlučan da li da ponovo uzjaše ili da
nastavi peške.
Zaviša ustaje od svog stola i kaže mu:
"Peške, ali ako te ja pustim."
Momak ga gleda u nedoumici.
"Moraš me ukloniti s puta ili ništa od novačenja",
kaže Zaviša.
Momak pokušava da ga obiđe, ali se Zale isprečio
pa ne da. Treba reći da je Zaviša krupan i čvrst pede-
setogodišnjak, krupnih kostiju i širokih ramena. Ali ni
momak nije ništa manji; zato se odluči da ukloni Za-
leta s puta. Hvata ga za ramena i gura u stranu, ali se
Zaviša ne da. Uhvati momka za ruku, izvije je i veštim
zahvatom obori momka na zamlju. Pokušava da mu
pritisne leđa na zamlju i stane mu nogom na grudi da
bi pobeda bila potpuna, ali, momak je nekako uspeo
da stane na noge, hitro zaobiđe Zavišu, otrči do Miloša
i stane pred njega.
"Evo me, vojvodo Miloše", kaže ponosno, "došao
sam da se prijavim u tvoju vojsku."
"Dobro došao, Živane Mirkoviću. Upravo se se
prijavio i primljen si. Čestitam ti."
Miloš pruža Živanu ruku i oni se rukuju.
"Idi tamo kod čelnika neka te smesti", kaže Miloš
259