"Nismo im dozvolili, Juže", reče Lazar, "nisu nas ni
pitali. To je sigurno bila neka njihova pljačkaška četa,
a ne vojska."
"Svejedno, trebalo je da imamo nadzor nad
carstvom i ne dozvolimo razbojnicima da haraju."
"U pravu si, kneže Vratko, ali i sam znaš da nije
moguće imati nadzor nad celom zemljom i u svako
vreme."
"Znam da nije moguće, ali se nismo ni potrudili.
Jesmo li nekad osujeili neku tursku pljačkašku
hordu?"
"Jesmo, više njih. Ali, opet dođu drugi. Kao mušice
na govedo."
"Dakle, valja nam se pripremiti za taj njihov veliki
napad", zaključi knez Vratko. "Treba izdati naredbu da
se vitezovi ne žene dok ne prođe opasnost. Moramo
imati slobodne momke koji neće biti vezani za ženu i
kuću, tako da ne bude mnogo mladih ucveljenih
udovica i samohranih majki. Damjan Jugović će se
pobrinuti za nadzor krajina od upada pljačkaških
družina, a ti, Vuče, pojačaj uhođenje. Ako bude važnih
saznanja, obavesti nas. Ban Strahinja će ti pomoći."
"Deco, čuli ste", reče Lazar. "Olivera, Miloše, znam
da ste nestrpljivi, ali, venčanja ne može biti dok smo u
ratu. Ne želim, kćeri, da mi ostaneš mlada udovica, a
još si dete."
"Ali, tata… kneže, pa Miloš neće poginuti", protisnu
princeza kroz plač.
"Neće, kćeri. Niko neće. Ali, ipak se desi. Zato,
strpite se još malo."
250