u Kruševcu. Čim se vratim u Gradinu, odlazimo Srđa i ja."
" Blago nama, Rojla! Sve naši drugari. Ima ko da nas brani."
" Kamo sreće da nemaju od čega da nas brane ", reče Ravijojla. " Rat je ružna stvar."
" Ružna, tužna, užasna …", potvrdi Miloš. " Ali, kad se mora …"
" Jači smo mi od njih ", reče Iskra. " Pogledaj samo Miloša kakav je. Sam može zaustaviti sve njihove strelce."
" Htela si reći strele ", nasmeja se Miloš razdrljivši košulju. Ispod nje zasijaše metalne niti verižnjače. " Ti nosiš oklop!", uzviknu Iskra. " Pošao sam na dalek put, pa sam zato obukao. Već sam sretao razbojnike." " Miloš je tri godine bio na putu ", reče Rojla. " Znam ", reče Iskra. " Uzgred, žena i kći su ti dobro." " Jesu, znam. Samo što ne mogu da ih vidim ", reče
Miloš ojađenim glasom. " Žao mi je, Miloše. Zaleteo si se. A onda si otišao, nisi ih čuvao. Ali, bolje što si otišao. Da nisi …" " Prošao bi k ' o tvoj drug Milutin ", dočeka Rojla. " To je sudbina muškaraca ", reče Iskra. " Ko zna šta i nas čeka, ako se Turcima ne stane na put." " Potrudićemo se da ih zaustavimo ", obeća Miloš. " Na Kosovu polju, za desetak-dvanaest godina ", reče Iskra. " A sada vas ostavljam da se raspremite i …" Iskra mahnu rukom. " Vidimo se na večeri. Iskoristite vreme."
25