u Kruševcu . Čim se vratim u Gradinu , odlazimo Srđa i ja ."
" Blago nama , Rojla ! Sve naši drugari . Ima ko da nas brani ."
" Kamo sreće da nemaju od čega da nas brane ", reče Ravijojla . " Rat je ružna stvar ."
" Ružna , tužna , užasna …", potvrdi Miloš . " Ali , kad se mora …"
" Jači smo mi od njih ", reče Iskra . " Pogledaj samo Miloša kakav je . Sam može zaustaviti sve njihove strelce ."
" Htela si reći strele ", nasmeja se Miloš razdrljivši košulju . Ispod nje zasijaše metalne niti verižnjače . " Ti nosiš oklop !", uzviknu Iskra . " Pošao sam na dalek put , pa sam zato obukao . Već sam sretao razbojnike ." " Miloš je tri godine bio na putu ", reče Rojla . " Znam ", reče Iskra . " Uzgred , žena i kći su ti dobro ." " Jesu , znam . Samo što ne mogu da ih vidim ", reče
Miloš ojađenim glasom . " Žao mi je , Miloše . Zaleteo si se . A onda si otišao , nisi ih čuvao . Ali , bolje što si otišao . Da nisi …" " Prošao bi k ' o tvoj drug Milutin ", dočeka Rojla . " To je sudbina muškaraca ", reče Iskra . " Ko zna šta i nas čeka , ako se Turcima ne stane na put ." " Potrudićemo se da ih zaustavimo ", obeća Miloš . " Na Kosovu polju , za desetak-dvanaest godina ", reče Iskra . " A sada vas ostavljam da se raspremite i …" Iskra mahnu rukom . " Vidimo se na večeri . Iskoristite vreme ."
25