ne odete da je izbavite, kad ste već došli dovde?"
"Daleko je, Velo", reče Miloš. "treba preći i preko
mora."
"Možda ipak i odemo", reče Ivan Kosančić.
"Tako govore drugovi", reče Velinka. "Ako budete
složni, vas trojica možete sve."
"Njoj i detetu je tamo lepo", reče Miloš, "imaju sve
što požele."
"Samo nemaju ono što je najlepše – slobodu",
značajno će Velinka.
"Ali imaju ono što nisu imali dok su imali slobodu
– sigurnost. Izgleda da to jedno s drugim ne ide; kad
imaš slobodu, uvek si u strahu da je ne izgubiš."
"Ne mudruj, Miloše, nego dozvoli da ti pomog-
nemo da izbaviš ženu i kći, kad smo već tu."
Kako sad da im kaže da ima drugu ženu i kći i da
ne želi da izbavlja ove iz turskog ropstva, pogotovo
zato što im je lepo, sigurne su i imaju sve što im treba.
"Hajdemo mi tamo kuda smo pošli", reče Miloš,
"zadatak još nije izvršen."
"U pravu si, Miloše", složi se Toplica.
"Ali, znamo sve što treba", reče Kosančić, "ne znam
šta bismo još mogli saznati."
"Pitam se da li, pre tog velikog, padišah priprema
još neki manji pohod, poput onoga na Pločniku", reče
Miloš.
"To već znamo", reče Ivan, "očito je da na taj način
on isprobava, ili, možda, hoće da rasrdi svoju vojsku,
da bi tako, u velikom okršaju, bili žešći, nemilosrdniji."
"Ako je to uopšte moguće", primeti Toplica.
231