58.
Jutro je bilo vedro i prozračno, samo se duž Rasine
dizala retka magla. Pre odlaska u gradsku štalu svrati-
še u kuhinju. Na vratima ih dočeka Jelisavka sa zave-
žljajem.
„Aha, mislili ste da se iskradete kao lopovi!“,
uzviknu ona.
Miloš stavi prst na usta. "Ššš", zašišta on, "ćuti, Jelo,
knez je zapovedio da Olja ne sme da zna da sam tu."
"Zar si zaista mislio da neću saznati", začu se Oljin
glas i ona izađe iz kuhinje. "Olja, oprosti, ja... moram
da slušam kneza", zamuca Miloš.
"E, pa ja ne moram", reče Olja, "moja mati je
plemenitijeg roda nego njegova."
"Ali, Olja, on ti je otac", upozori je Miloš.
Olja zatrese glavom. "Da je pravi otac, ne bi mi
branio da te vidim pre odlaska u pogibiju", reče ona
plačnim glasom, grleći Miloša čvrsto.
"Olja, dušo, ne idem u pogibiju." Odluči da bude
surov. "Idem u Tursku da vidim ženu i kći, pričao sam
ti o njima."
Olja ozbiljno klimnu glavom brišući nadlanicama
suze. "Idi, i brzo mi se vrati. Bog neka te čuva."
"Zbogom, Olja", Miloš je nežno poljubi u teme.
Milan se isto tako oprosti od Jelisavke, dok je Ivan
već grabio prema štali noseći zavežljaj sa hranom.
"Hajde, požurite, nemamo vremena za gubljenje",
podviknu on osvrnuvši se.
220