više nego što je očekivala. Do sad je videla samo svog
brata Stefana golog do pasa, ali, on je imao tek trinaest
godina i još nije imao malje.
Miloš, koji je do sada žmurio, najzad pokaza da
nije od kamena. Otvori oči i pogleda Olju koja se
naginjala nad njim.
"Princezo!", uzviknu.
Ona mu levim dlanom pokri usta.
"Pssst!", reče Olja. "Sad ću da te previjem."
Ponovo levim dlanom pređe preko modrice. "Je l'
te boli ovo?"
"Tvoja ruka je melem, moja gospo", reče Miloš
kome su zaista godili njeni nežni dodiri. Ruke su joj
bile tako nežne. "Miluj me još."
"Hoću", reče Olja, "ali prvo da stavimo melem.
Tako."
Miloš se malo trže od, sad već hladnog, dodira
davno pripremljenog melema.
"Gotovo", reče Olja. "Sad još da to povežemo."
Uze platnenu traku koju joj je pružio Srđa, provuče
je ispod Miloša obuhvatajuči ga pritom sa obe ruke.
"Ostani tako", reče Miloš osećajući dodir njenih
dojki, "ti si najbolji melem."
"Nije tebi ništa", zasmeja se Olja pričvršćujući
zavoj dvokrakom sigurnosnom iglom. "Požuri ozdravi,
pa dođi da me prosiš."
"Ozdraviću ja pre nego što ti porasteš", reče Miloš
ustajući. "Ima još dve godine do roka koji je knez
odredio. Sačekaćemo."
199