48.
Princeza Olivera je već bila čula od vitezova koji su
pre ušli u grad da je Miloš ranjen. Zato je požurila u
njegov šator čim se vratio i smestio. Pozvala je i
Jelisavku da joj pravi društvo. Ova je to jedva dočekala
jer će tako i ona videti Toplicu Milana, svog momka.
"Gde su naši pobednici?!", zagraktale su ulazeći u
šator.
Samo jedan pobednik je bio u ovom šatoru,
Toplica Milan je imao svoj, postavljen malo dalje.
Miloš uopšte nije izgledao kao pobednik. Bio se
raspremio, odložio oružje i skinuo prsluk i košulju.
Ležao je na postelji go do pojasa. Na prsima je imao
veliku okruglu modricu. Srđa, koji se upravo spremao
da mu na nju stavi izgnječeni sremuš i vrani luk,
okrete se princezi.
"Moja gospo, molim vas da izađete dok se vojvoda
obuče", zamoli on poklonivši se. "Moram ovo da mu
previjem na ranu."
"Neka, ja ću", reče Olja i uze Srđi krpu sa melemom
iz ruku.
"Gospo!", pokuša Srđa da se usprotivi, ali se Olja
već naginjala na Miloša, zagledajući mu ranu.
Modrica je bila velika i okrugla sa smeđom tačkom
od zgrušane krvi u sredini koju je neko uzalud
pokušao da obriše.
Olja levim dlanom pomilova Miloševe grudi
obrasle tek izniklim maljama. Taj ju je dodir uzbudio
198