42.
Uzalud je Branilo nagovarao Cvetu, kad je Miloš
postao vojvoda i on više nije imao nikakvih dužnosti,
da se vrate u Gradinu i žive po starom, ona to nije
prihvatala. Beše navikla na večernja posela sa svojim
drugama, dvorskim gospođama i nije joj se dalo da
ponovo postane seljanka.
Osim toga, sad je u gradu imala zajednički posao
sa Ozrenkom Zavišinom – otkupljivale su poljoprivre-
dne proizvode od seljaka i prodavali ih na tržnici
gradskom stanovništvu. Tako su ušle u red trgovaca,
zajedno sa Dubrovčanima, koji su radili to isto. Uzalud
je Branilo dokazivao da to nije pošten posao jer
trgovac ne stvara novu vrednost već prodaje tuđe
proizvode po većoj ceni od one po kojoj ih je nabavio.
"Zar ne vidiš, matori, da trgovina pokreće svet?",
govorila je Cveta. "Da nije trgovine, ti ne bi imao taj
lepi bokal i tu čašu za vino od stakla, nego bi pio vino
iz drvene bukare, a s