pokretom zubima skide meso s kosti i u slast pojede
zalivši ga dobrim gutljajem vina ravno iz krčaga.
"Zar bez hleba, čoveče", uzviknu Stana. "Vidi kako
su lepe lepinje."
"Šta će mi hleb? Samo mi pravi gužvu u stomaku.
Hleb je dobar sa polivkom, zato što je retka. Zato sad
zalivam vinom."
"Kakvo je pečenje?", upita Stana. "To sam pod
vršnikom pekla; i to zemljanim."
"Neće da peče u metalnom saču koji sam joj nap-
ravio nego traži starinski, glineni", reče Borko nezado-
voljno.
"Jes' ti video kako ti je zarđao onaj tvoj sač? Ja ga
očistim i namažem, on opet. Glineni ne rđa."
"To je tačno", složi se Borko. "Ali, gvozdeni bolje
peče. Kad se usija, i kosti se raspadnu. Vidi!" Upravo je
pokušavao da odvoji meso koje se držalo za kost
jednom žilicom. "Ovo ispod gvozdenog sača ne može
da ostane ovako."
"Jeste, ispod gvozdenog se sve raspadne", kaže
Stana, "a onda 'ribaj Stano'.
"Pa i glineni moraš da očistiš, šta kukaš?"
"Na glinenom bar nema rđe", kaže Stana.
Borko pruži svoju ogromnu ručerdu i protrlja
Stanu po kosi. "Pa i ti si rđava pa se ja ne žalim; ne bih
te menjao ni za kakvu Ciganku."
Stana se smeši zadovoljno. "To samo tako kažeš,
ali kad naiđe neka crnka, uvek ti se pogled otima za
njom."
"Pogled se otima, to priznajem", kaže Borko. "Ali,
178