tila jednog sivozelenog i stala da ga ljubi i miluje.
Dobrota joj je dao par zečeva, Živko joj je u zadnjem
dvorištu ogradio prostor za kuniće i sad ih je već bilo
preko stotinu, iako su ih jastrebovi redovno grabili i
odnosili.
Rojli je bilo teško što Miloš ide, zato je izabrala
sebi zabavu uz koju Miloš neće to primetiti.
"Složila sam ti stvari u bisage; eno ti ih u štali",
reče Rojla kad ugleda Miloša.
"Tata, ideš negde?", upita Zora Stamena izne-
nađeno.
"Idem, lepoto. Ali, vratiću se brzo. Nećeš stići ni da
porasteš, a mene eto nazad."
"Pozdravi Olju", reče Rojla želeći da ga podseti na
njegovu obavezu prema princezi. Miloš, međutim, nije
smatrao da ima bilo kakvu obavezu. Jeste, doduše,
obećao da će je zaprositi i on je to i učinio. Dobio je
odgovor kakav je dobio, ali nije smatrao da ga to
obavezuje, još nije veren. Ipak, kad se seti Oljinog
milog pogleda, znao je da će ispuniti njenu volju;
pogotovo što ga ni Rojla, ni Zora Stamena u tome ne
sprečavaju.
"Dovedi je da se igramo", dodade Zora Stamena.
'Zaista, skoro da bi se mogle igrati zajedno', po-
misli Miloš, 'trinaest godina nije neka velika razlika'.
'Ipak je dovoljna da bi je mogla roditi', pobuni se
neki drugi unutrašnji glas. Zato reče:
"Velika je ona da bi se igrala, srećo. Ali hoću,
dovešću je jednom da je upoznaš."
Miloš je izbegavao da kći zove imenom. Iako mu se
159