34.
Osvanulo je hladno i maglovito jutro u studenom.
Miloš i njegovi momci iz letnjikovca poranili su u lov
na divlju svinju, jer je trebalo obnoviti zalihe hrane.
Vitez Milenko se pobrinuo da oružje i psi budu spre-
mni, naoštrio je vrhove strela i sečiva noževa, psima je
dao samo hleb začinjen mlekom tako da ne budu
previše siti ali da budu gladni mesa. Jedino se bunio
što je slaba vidljivost.
"Ustrelićemo jedni druge", govorio je.
"Nećemo", objašnjavao je Miloš, "imamo skerletne
ogrtače, svinje nemaju. Ako pazimo ništa nam neće
biti."
Naravno da je vojvoda uvek u pravu. Zato je
rasprava o tome prestala. Pričvrstili su svoje ogrtače
ispod vrata i uzjahali.
Išli su kroz šumu. Drveće u njoj nije gusto, ali
između drveća ima mnogo niskog grmlja. 'Moram
narediti da se to poseče', misli Miloš iako ne smatra da
je to neka velika smetnja.
Iza jednog grma izađe neka tamna senka, tamnija
od magle, a nije skerletna, znači, svinja je. Milenko se
uspravi u sedlu i nacilja lukom i strelom. Strela polete.
Svi su očekivali da čuju skičanje svinje, ali se zapre-
pastiše kad začuše ljudski jauk.
Miloš obode konja i polete prema mestu odakle se
čuo jauk pogođenog čoveka. Nadao se da rana nije teš-
ka jer je bio udaljen nekoliko desetina koraka. Među-
151