27.
Ni Ratku nije bilo svejedno što ga je prijatelj
napustio. Mislio je da će Miloš razumeti da mu govori
sveštenik Ratko, da ga sveštenik krišćanske crkve osu-
đuje zbog njegovih nepromišljenih postupaka, a ne
prijatelj. Znao je Ratko da je u pitanju nesporazum i
odavno je nameravao da ode do Miloša i raščisti to.
Međutim, Miloš je ubrzo ponovo otišao, kako je posle
saznao od Srđe i Vedrane koje je pripremao za ven-
čanje, Miloš je bio u prestonici na viteškom nadme-
tanju na kojem je odneo pobedu. Radovao se zbog
njegovog uspeha kao da je on lično pobedio. Sećao se
svojih uspeha na sličnim nadmetanjima kada nije
imao nikakvih izgleda protiv mladog Vuka Brankovića
ili Vratka Nemanjića, zvanog Jug Bogdan. Miloš očito
nije naišao na slične čim je pobedio.
"Pomaže Bog, oče Ratko", ču poznati glas dok je
izlazio iz crkve pa se okrete Milošu šireći ruke.
"Bog ti pomog'o, prijatelju! Ratko ostade u crkvi.
Samo sam ja tu - tvoj prijatelj Ratko; Ratko koga si
posećivao u klisuri, Ratko s kojim si čuvao ovce na
Badlju."
Miloš razumede da mu se sada obraća Ratko pri-
jatelj, a ne Ratko sveštenik. Zato se nije ustručavao da
mu priđe i stegne ga u zagrljaj.
"Nedostajao si mi, prijatelju", reče.
"I ti meni", reče Ratko pa ga pusti iz zagrljaja i
malo odmače da ga bolje pogleda.
128