količinu?"
"Ništa. Zamenićemo nečim drugim. Važno je da
snabdevanje bude redovno."
"Ali, čekaj, neću se, valjda, sa vojvodom dogovarati
za svaku isporuku. Ko će mi dostavljati potrebe?"
"Glavni kuvar, naravno."
"A ko je glavni kuvar?"
"Nije još određen, ali – znaćeš. Dakle?"
"Miloše, znaš da ne mogu sam da odlučim. Oca je
još uvek domaćin; moram da pitam njega i braću. Još
nešto – nismo pomenuli cenu. Ko će odrediti koliko
košta tovar kupusa, na primer?"
"Pratićemo cene na tržnici, a ja ću ti plaćati za peti
deo manje jer ti je prodaja sigurna. Nećeš biti na gu-
bitku. Dogovori se sa Dragom i braćom pa mi javi."
Miloš stiže već do ivice zabrana kad ga Ljuba
pozva:
"Ej, Miloše, pa nisam te ničim počastio. Svrati tamo
kod Dare, sa'ću ja da dođem pa da nešto popijemo."
"Neka, Ljubo, nemoj sad. Častićemo se kad
sklopimo pogodbu."
"Je l' se niste potukli?", upita ga Dara kad je naišao
pored kuće.
Ona je bila isplela kiku i sad stajala na doksatu u
svoj svojoj lepoti.
"Nismo, Daro, a ako Bog da, više i nećemo. Odsad
smo poslovni saradnici."
"E, fala Bogu."
119