Ljuba je teslom zakucao kolac u zemlju na mestu
gde je ograda bila provaljena i sada pokušavao da ga
prućem uplete i spoji ga sa ostatkom ograde.
"Nije ti to dobro, opet će da provale", reče Miloš.
"A ti znaš bolje? Nisi nikad ni video svinju."
"Priznajem da ih nisam mnogo video u životu",
reče Miloš. "Jednog sam divljeg vepra ubio strelom, na
Miroču, kod Dare i Živka i, video sam ih u oboru kod
Borka", mirno je razlagao Miloš. "Jesi li ti video
Borkov obor?"
"Ne, nikad nisam bio kod Borka", odgovori
Ljubomir. "Ja sam doterao suprasnu krmaču iz Cerja.
Tako sam zapatio svinje."
"Ne sumnjam; ali ti preporučujem da pogledaš
Borkov obor. Ograda je metalna pa svinje ne mogu da
provale."
"Eh, lako je Borku, on je kovač; a mi, sirotinja,
moramo da krpimo plot."
"Ljubo, stalno kukaš da si sirotinja, a celo selo zna
da je vaša zadruga najbogatija. Imate najviše čeljadi i
uvek dobijete najviše zemlje."
"Fala Bogu. Svake godine imamo novog člana
zadruge. Deca se rađaju. Ako Bog da, uskoro će i meni
Dara da podari naslednika."
"Želim vam sreću, i tebi i Dari. Neka vam Bog
podari sreće i zdravlja i dece koliko želite."
"Dabogda."
"Nego, da se mi vratimo na ono za šta sam došao.
Možeš li ti da snabdevaš tvrđavu zelenjem?"
"A šta će biti ako ne mogu da isporučim traženu
118