I Miloš pođe.
"Zar meni ne možeš da kažeš šta je u pitanju?"
"Nije ništa loše, naprotiv, biće vrlo korisno za vas."
"Nadam se da to nema veze s tim što sam te
volela."
"Nema, Daro, baš nikakve. Uzgred, kako se sla-
žete?"
"Ljuba i ja? Odlično. Ja ne znam šta je bilo među
vama, ali on je dobar čovek."
"Ma ništa. Mladost ludost."
"Aha. Daj bože da ste se sad opametili."
Uzgoj svinja u to vreme još nije bio razvijen. Bilo je
mnogo lakše pustiti ovce na livadu, sesti u hlad i
ćurlikati u frulu gledajući kako se jaganjci veselo
igraju na livadi. Bilo je, međutim u Gradini nekoliko
preduzimljivih ljudi koji su rešili da se ogledaju u
novom poslu. Koliko je Milošu bilo poznato, prvi je
započeo uzgajati svinje Boriša, seski kovač i kolar. A
sada, evo , i Ljubomir Dragić.
Miloš je zašao u zabran, tražeći obor. Zabran je bio
najzgodnije mesto za uzgoj svinja jer je hrana buk-
valno ležala na zemlji: šume su bile prekrivene debe-
lim slojem hrastovog žira, trebalo je samo pustiti
svinje da se hrane.
Odnekud se čula neka lupa, pa je Miloš zaključio da
su to udarci sekire ili tesle kojima Ljuba popravlja
ogradu, pa je krenuo u pravcu zvuka. Ubrzo je ugledao
obor, ograđen drvenim koljem kao što je to bilo
uobičajeno u to vreme. Ugledao je i Ljubu koji je na
panju šiljio kolac.
116