salatu koje vojnici nisu, po prirodi stvari, nikada imali
na jelovniku. Sveže trešnje ili kruške, takođe.
Miloš je to promenio. Vojnici su bili ne malo
iznenađeni kada su uz ručak dobili salatu od svežeg
kupusa i krastavaca. U početku je Miloš lično, uz prat-
nju kuvara odlazio na gradski trg u nabavku. Ali,
pokazalo se da takav način snabdevanja nije bio uvek
dobar: često ponuđene količine nisu bile dovoljne za
ishranu vojske: trebalo je obrati celo stablo krušaka
da bi bilo dovoljno.
Zato je otišao kod Ljube Dragića. Na doksatu kuće
sedela je Dara dok joj se prolećno sunce uplitalo u
kosu rasutu preko ramena.
"Miloše", obradovala se. "Kojim dobrom?"
"Moram nešto da razgovaram sa tvojim čovekom."
Dara iznenađena ustade. Videlo se da je na polo-
vini trudnoće.
"Sa Ljubom? Nije on ništa kriv, svinje su provalile i
napravile štetu."
"Ne boj se, nisam zbog toga došao."
Znao je da Dragići često imaju teškoća sa susedima
zbog učinjene štete, ali nije hteo da se time bavi. To je
bilo pitanje za starostu i seosku skupštinu. Branilo je
bio seoski starosta pa neka se on time bavi.
"Nego zbog čega?", upita Dara sa strepnjom.
"Zovi Ljubu pa ćeš da čuješ."
"Pa eno ga u zabranu, popravlja ogradu."
Iz obližnjeg hrastovog šumarka su se čuli udarci
sekire.
"Dobro. Idem ja da pričam s njim."
115