veruj mi, nije to ništa prema onome što bi me snašlo
da sam oženio Micu. Sve bi ti bilo jasno kad bi video
kolika je. Samlela bi me kao vodenica koju bi mi
donela."
"Pa šta si naumio? Ne možeš stalno da bežiš, moraš
se jednom vratiti kući."
"Sam ću naći sebi devojku i oženiću se. Svet je pun
lepih devojaka, a deda meni našao debelu Miru."
I ti misliš da će neka koju usput sretneš i sa kojom
nisi pojeo ni pregršt soli, tek tako pristati da se uda za
tebe?"
"Pa zašto da ne? Ima vremena, upoznaćemo se. A
imaš li ti devojku koju poznaješ, sa kojom si pojeo
pregršt soli?"
"Imam. Vedranu", reče Miloš pa se seti Srđe. "Ali,
ona je sebi izabrala drugog momka."
"Opa!", uzviknu Milutin. "A gde ga je našla?"
"U učilištu", odgovori Miloš. "To je Srđa, naš drug iz
učilišta."
"O, pa vi ste svi učeni u toj Gradini!"
Miloš shvati da većina ljudi u carstvu i ne zna šta je
učilište.
"Nismo svi", poče da se pravda. "Samo Veja, ja i…
Ravijojla."
"Aha! A ta Ravijojla? Je l' ona ima momka?"
"Nema, ali to nije ni važno. Ona mi je drugarica, ne
mogu se s njom ženiti. Ni sa Vedranom, čak i da nema
momka; ona mi je kao sestra, odrasli smo zajedno."
Milutin zavrte glavom.
"C, c, c", zacokta on jezikom. "S kim ja pričam o
97