Milutin Vunar
Miloš i Milutin nisu čekali veče. Odlučiše da napu-
ste grad što pre mogu.
"Jesi li gladan?", seti se Miloš da upita. "Pret-
postavljam da te u tamnici nisu tetošili."
"Nisu mi ugađali, ali nisam ni gladovao", reče Milu-
tin. "Dali su mi jutros tanjir ovsene kaše."
"Svejedno, skoro će podne, vreme je ručku", reče
Miloš.
"Hajdemo u krčmu na ručak pa ćemo videti šta
ćemo posle."
Miloš ga povede kroz vratnice i odvede u krčmu u
podgrađu u kojoj je sinoć bio.
"O, evo našeg oslobodioca, sa još jednim junakom!",
uzviknu krčmar srdačno.
Milutin u čudu pogleda Miloša ne znajući još šta se
njemu juče događalo. Sedoše za astal i krčmar im
donese bokal najboljeg vina.
"Ovo vam je belo da vam pobudi želju za jelom, a uz
jelo ćete dobiti crveno", reče krčmar. "Prijatno!"
Miloš nasu vino u drvene čaše koje odmah iskapiše.
Zatim ispriča Milutinu sve što mu se dogodilo pret-
hodnog dana.
"A otkud tebi toliki novci?", nije se suzdržao
Milutin da pita.
"Našli smo u brdu podrum sa blagom", priznade
Miloš.
"I sad tvoj otac raspolaže njime?", upita Milutin.
94