i dete”.
Začudo, sad kad je to čula od sebe bilo joj je mnogo
lakše da u to poveruje nego kad joj je to Vedrana
govorila.
“Nek mu je sa srećom”, reče Ljuba.
“I ja kažem”, reče Dara smešeći se jer se odjednom
osetila nekako laka i slobodna.
***
“Hoću da se ženim”, reče Ljuba svom starom ocu
Dragi dok je ovaj pojio krave na pojilu koje je sam
napravio sprovevši vodu sa Jaska u svoje dvorište.
Tako je načinio još jedan rukavac od bezbroj koliko ih
je Jazak imao u Gradini jer svako je hteo da mu voda
protiče kroz dvorište. Uzalud je još stari starosta
govorio, a Branilo ponavljao, da za to nema potrebe
jer Jazak nikome nije daleko.
'Vala Bogu, sine, da i to dočekam”, reče Draga
drktavim glasom. Radovao se kao da mu nisu svi ostali
sinovi već poženjeni i da nema gomilu unučadi sa
kojima je znao da se poigra po dvorištu. “A koja će ti
biti mlada?”
“Dara Zavišić”, odgovori Ljuba.
“Vedrana, hoćeš reći”, pokuša Draga da ga ispravi.
“Ne Vedrana. Dara”, odlučno reče Ljuba.
“Ali ona je još mala, sine”, pokuša Draga da ga
urazumi.
“Nije mala, dovde mi je”, pokaza Ljuba sebi ispod
brade. “Veća je od Vedrane.”
390