ona mora imati cveće koje tada cveta. Dara joj je dala
sadnice i ona je posadila. Tako je sad njen cvetnjak,
smešten između stare kuće i plota do utrine, ni tri
koraka širok, bio pun jesenjih ruža.
Tako se dogodilo da je Dara bila u vrtu upravo kad
je tuda naišao Ljuba Dragić, najmlađi sin Drage
Radišića, najvećeg posednika u Gradini, jer je uvek, pri
koledarskoj podeli zemlje, njemu zapadalo najviše jer
je imao najviše članova porodice, a zemlja se delila
tako da svakom članu pripada po jutro zemlje. Imao je
deset sinova; najmlađi je bio Ljuba, a oni najstariji su
več bili oženjeni i imali svoju decu tako da su stekli
pravo na još više zemlje.
Ljuba je već imao dvadeset tri godine i davno mu je
bilo vreme da se ženi, ali ga nijedna devojka nije htela
jer nije umeo da se ponaša. Smatrao je da mu
pripadaju jer on tako hoće pa je navaljivao kao mutav.
Dugo je proganjao Vedranu jer mu se sviđalo njeno
uspravno i čvrsto držanje dok je izgledala tako krhko i
nežno. Tako je jednom, pre tri–četiri godine došao u
sukob sa Milošem Kobilićem. Nije znao da je taj mali
tako jak. Videlo se da je u učilištu naučio da se tuče.
Tad ga je Miloš jednim udarcem oborio, tako da Ljuba
više nije proganjao Veju.
Ali sada, dok je išao utrinom, video je u vrtu pored
Zavišine kuće devojku koja neodoljivo podseća na nju.
Doduše, malo je krupnija od Vedrane, viša je i šira u
ramenima, ima šire kukove pa zato izgleda kada joj je i
struk tanji, ali se Ljubi upravo to i sviđa: to u ona
poboljšanja koja bi on uradio Vedrani da je to ikako
386