“Ne znam da li bi ti bilo dovoljno medveđe. Šta
misliš da uzmemo slonovsko? Kažu da je slon veći d
medveda.”
“Možda, ali ne znam kakva mu je koža. A treba ga i
uloviti.”
“Šali se tetka, Miloše. Sašiću ja tebi od kunićje koža
ogrtač. Ima kod Dobrote koliko hoćeš.”
Miloš klimnu glavom.
“Može. Već sam video njegov prsluk i – sviđa mi se.”
“Kako da ti se ne svidi. Krzno meko i savitljivo,
neoštećeno. Pa još kad ti tetka postavi svilom, ima da
bude k'o za vojvodića.”
“Biće on i vojvoda uskoro”, dobaci Boriša iz
kovačnice zastavši da predahne.
“Daće bog”, prihvati Stana, “ali nek je nama Branče
živ i zdrav.”
“Branče će biti živ i zdrav, ali to ne smeta da Miloš
preuzme vojvodstvo”, reče Borko. “Branče nek bude
starosta, kao stariji i iskusniji, a Miloš vojvoda, kao
mlađi i smeliji.”
“Pitanje je da li sam smeliji”, zausti Miloš.
“Jesi, jesi”, dočeka Borko. “Stariji uvek o svemu
dvaput razmisle pre nego što se osmele na nešto.
Mladi prvo urade pa posle lupaju glavu. Siguran sam
da si i ti počinio neku nesmotrenost.”
'Otkud on zna da sam se oženio', prođe Milošu kroz
glavu dok je pokušavao da se priseti da li mu je nešto
rekao ili Borko nagađa.
“Dobro je da si napokon došao, Miloše, da moja
bratanica Dara više ne vene”, reče Stana.
384