mogli da se smeste vojnici, zanatlije i jedna nova vrsta
delatnika koja je sve više uzimala maha pod uticajem
Dubrovčana – trgovci.
I dalje su Dubrovčani bili najbrojniji trgovci u
gradu, ali su se i meštani sve više bavili tom delatnosti.
Najpreduzimljivija je bila Ozrenka zvana Renka, žena
Zaviše, zapovednika grada. Dok u mladosti nije imala
vremena za bilo šta zbog troje dece, tri kćeri lepotice,
otkako su Vedrana i Dara odrasle i mogle se starati
same o sebi, ali i nešto mlađoj Tijani, Renka odjednom
nije znala šta će s vremenom. Sprijateljila se sa
Ljerkom, ženom dubrovčkog predstavnika Ive Đorića,
koja joj je otkrila tajnu uspešne trgovine: 'Kupi jevtino
– prodaj skupo'.
“Ali šta ako ljudi neće da kupuju moju robu, ne
treba im?”, upitala je.
“Ljudi su lakoverni, Renka. Uveri ih da misle da im
je upravo to potrebno i kupovaće. Za početak počni od
onoga što je ljudima u Brančevu zaista potrebno. Od
nečega što bi i ti sama kupovala.”
Tako je Renka razmislila i shvatila da je Brančevu
najpotrebnija hrana za vojsku.
Ovde je mesto da objasnimo naziv 'Brančevo'. Kako
je selo Gradina ostalo izvan gradskih zidina, narod je
za grad vojvode Branila potražio drugi naziv. Kako su
Branila skoro svi zvali Branče, tako su i njegov
utvrđeni grad nazvali Brančevo.
Brančevo se sastojalo od zamka, koji je od ostatka
grada bio odvojen vodenim rovom koji je povezivao
Jazak i Dunav i mostom preko njega koji se prema
350